Strast prožeta konstantnom kretnjom progovara iz slika Sandy Uran. Eros tjera na djelovanje i perpetuum nesvjesnih reakcija duha. Euritmijom blagosti u oštroj vrtložnoj igri slikarica deklarira svoju intimu. Višegodišnje stvaranje obilježeno je prepoznatljivom konstantom, odnosno derivacijama početne ideje koje s godinama imaju varijacije jednog istog opusa. Slike su rezultat komprimirane energije što tek naizgled biva definirana odsustvom
emocija, a u varci zapravo daje maksimalnu emotivnu nazočnost. Apstraktni likovni pristup zacijelo je također varka jer slikarstvo Sandy Uran zapravo vrlo konkretna likovna poruka koja u svim komunikacijskim medijima progovara strašću. Plohu koja kontrastom crvene ideje dominira osobitom energijom, definira bijela gesta. Čitamo taj jezik linija i boja u redukciji zapravo kao sijaset poruka što pršte i bore se za premoć. Sve te poruke, poruke su ljubavne igre koja kvalitetu nalazi u ideji, a ne realizaciji, te je svaki znak poziv na komunikaciju i prihvaćanje odaslanog. Slikarski crtež pun je
poniranja u ponutricu duha i tijela, ali daje i nebrojene eksplozije u vanjštinu. Gotovo iz sekvenci beskrajnog, nišu se kromatski maksimumi crvenog što žari, kopka, ispituje, uzbuđuje i osvaja. Na crvenoj postelji slikarskog prostranstva bijelo nije opozicija već logični produkt ljubavne igre što u strasti kulminira svim smjerovima tvoreći nove vizure.
Theodor de Canziani
Sandy slika raspršeno polje minijaturnih čestica posebne strukture a to izgleda poput slike slikane mnoštvom tehnika.
Proces prikazivanja minijaturnih detalja u monokromatskom prijenosu tople boje dnevnog svjetla i hladne boje noćne tajanstvenosti, otvara prostor maglovitoj sivoj i plavoj površini, koja je središte slike, a simbolizira završnu, kontemplativnu koncentraciju duha.
Sandy slika nemjerljiv prostor koji, upravo zbog te svoje nemjerljivosti, nema prostornost i postaje površinom koja se neprestano mijenja iz mase čestica u odsutstvo čestica.
Slike Sandy Uran odraz su reducirane kozmičke prostornosti u varijacijama sive i narančaste boje. Iz dubine slike i njezine višebojne površine izviru svjetlost i energetski kontinuum, koji daje različite dimenzije i oblike beskonačnosti prostora.
Različitost materije se odražava minijaturnim akumulacijama različite gustoće i položaja, a to sve skupa dopunjava mirne i ujednačene površine.
Raspršene čestice proizlaze iz maglovitih prostora i izražavaju se u postupnoj promjeni od dnevnog svjetla do tame. Stvaraju nečitljiv rukopis koji može čitati netko drugi, a to nam daje indikacije za moguće interpretacije.
Vizualni doživljaj površina poziva nas na taktilnu intervenciju i na putovanje do konačnih osjeta i zaključaka.
Ovi radovi sliče Kleinovim Kozmogonijama u završnom pogledu, ali ne i u tehničkom i tehnološkom procesu. Slike su najtočniji opis same umjetnice. Na zidovima Dvorca Lupoglav ovi radovi nude novo umjetničko iskustvo jer su "prozori" u utjelovljenja od masivnog kamenja, koja u dijametralnoj suprotnosti između laganog i teškog, prostranog i skučenog, tvore posebno jedinstvo.
Theodor de Canziani Jakšić